15.06.2006., četvrtak

Volim te Mislim da sam tu rečenicu počela olako shvaćati. Trebam li to reći ako se vidim s njim u budućnosti, ako me romantično iznenadio, meni prvi rekao? Ne mogu to više reći kao ni "ne volim te". Jer volim ga no jednostavno kada izađe iz mene to bude krivi trenutak, pod krivim okolnostima. Bilo je možda i ljepše kada smo se ljubili i bili stranci. tada je sve bilo lako

- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.06.2006., subota

Note koje upotpunjuju prostor Kiša očito ne odustaje od svog nauma. Odlučila je saprati sa naših lica sve maske i šminke koje zataškavaju prava stanja u ljudima. Ja svoju zatežem u smjeru kose, povremeno na mahove brišući kapljice znoja. Kada nema ljudi, prazninu ubijaju predmeti, kada nema njih zvukovi. Što je scena u kojoj nema ni ljudi ni predmeta ni zvukova? Život i dalje lebdi na dlanu lijeve ruke dok ga desna grije. Crveni pramenovi u filmu bez boje djeluju crno. I opet sam spontano poprimila masku mračne spodobe koja voli mirisati žarko crvene i žute ruže. Nešto je ipak živo ako u prizor unesemo miris drage nam osobe??

- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.06.2006., četvrtak

Nostalgični motivi Probala sam već sa nekoliko blogova, priznajem. Kobna greška je bila pretjerana važnost dizajna. I dalje mi nije jasna moja nekadašnja predanost dizajnu, a već dugo želim pisati. Vjerujem da bi bilo neskromno reći „želim biti pisac“. Ne mogu to izreći ni onima koji su uz mene svaki dan i duboko vjeruju u moju želju. Kako bih izbjegla uvodne riječi kakve se mogu pročitati na tisuće mjesta, voljela bih s poigrati svojim asocijacijama. Za zadnje vrijeme me veže slika ili bolje rečeno scena mamine biserne ogrlice kakvu nepažljiva djevojčica može pokidati (mama nikada nije imala takvu ogrlicu, naime, ona voli drugačiji nakit). Prekinuti niz bisernih perlica. Kadar obojen u crno-bijele tonove, ne suviše sive. Koliko se god činilo suludim. Ili… Prazna klupa u nepoznatom parku. Vjerujmo, da su se na njoj odigralo deseci prvih poljubaca. Klupu bih obojala u zeleno a svo okolno svijeće u žuto ili crveno. Nema ljudi. Dugo mogu ovako okolišati, izbjegavajući bit. Tko sam ja? Prsti koji dinamično klepeću po plastičnoj tastaturi. Nema lica. Možda u nastavku…

- 17:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.